Странице

недеља, 21. октобар 2012.

Šta muzičari slušaju: Gos'n Bandar (Piknik)


Gos’n Bandar, lider Piknika, za Balkanrock govori o nekima od svojih omiljenih albuma, kako ih je zavoleo i kako su oni uticali na njegov muzički izraz:

Kod nas muzičara je stvar prilično specifična. Hoće li neki album uticati na način razmišljanja zavisi i od toga da li mu je u život ušao u pravo vreme tokom muzičkog odrastanja! Ljudi koji su posvećeni muzici prepoznaju vrednosti i onih muzičkih dela sa kojima nisu imali prilike da se sretnu u pravo vreme ili okolnosti nisu bile takve da se stvori prilika za to. Svi smo na neki način uskraćeni bili za neke dobre albume koji su u našem odrastanju prohujali mimo nas i ostavili nas uskraćene za dobro iskustvo! Kasnije se možemo truditi da nadoknadimo to, ali može biti kasno jer je naše muzičko razmišljanje već prilično izgrađeno! Evo par čudnih i spontanih okolnosti i iskustava iz mog života:

Kraftwerk – Electric Café (1986)
Roboti su bili u modi i hi-tech, koji je tada bio u pionirskim danima. Prolazeći pored prodavnice „Muzički magazin“ spazio sam ploču sa futurističkim omotom robotizovanih glava izvođača. Radoznalost me je navela da u sledećem momentu istu ploču puštam kod kuće, na svom malom, od tetke nasleđenom gramofonu. Uplivao sam u svet hladnoće, okeanske dubine prostora i zvukova koje nikada nisam čuo u životu. Ništa mi nije bilo jasno, sve je bilo mimo prirode, sve je delovalo kao da nije sa ovog sveta, plašio sam se, ali me je opet nešto teralo da puštam iznova! Bio sam klinac i svoje halucinacije od slušanja tog albuma sam prepričavao svom mlađem bratu koji se toliko uplašio da je bežao iz sobe svaki put kad bih se ponovo latio ploče! Jedan prilično čudan period mog muzičkog odrastanja, dan danas imam tu ploču koja me vezuje za jako čudne i specifične emocije! I dalje mi ništa nije jasno u vezi tog vanvremenskog i vanprostornog albuma mog života! Poslušajte replike tih emocija kroz moje radove Piknika „Pakao“ i „Elektronski čovek“.

Slayer – Reign In Blood (1986)
Metal me je kupio za sva vremena! Nema više nazad. Kako to sviraju? Da l’ je moguće? Zamišljam ljude sa kojih lije znoj u potocima dok udaraju po svojim instrumentima! Klinac sam, osmi razred osnovne škole, ne mogu mislima da ispratim brzinu onoga što oni rukama rade! Sasvim slučajno sam došao u posed albuma na kaseti i nikada ga nisam vratio vlasniku, sva sreća pa ovaj nije ni tražio, nije mu se svidelo, kaže: „Neki divljaci“, a ovi samo udaraju i udaraju, na momenat zastanu, pa onda jos jače i brže i brže! ‘Oću da pocepam zavesu u sobi, ‘oću zubima da ugrizem zid, ‘oću da šutnem i razvalim vrata! Previše sam pojačao, otac dolazi da me opomene i govori da nisam normalan! Želim i ja da imam takav bend i da naučim tako da sviram! Šta bih mogao? Gitaru, bas ili bubnjeve? ‘Oću sve da naučim tako da sviram! Počeo sam da puštam kosu, gotovo je, postajem jedan od onih neurednih i zapuštenih i vičem METAL, SLAYER! Godinama sam intenzivno slušao metal, ali kada malo bolje razmislim, sve što sam radio je to da sam tražio nešto slično kao Reign In Blood, i dalje najbolji metal album svih vremena. Srećan sam da mi je došao u život u pravom trenutku i promenio život u korenu! Poslušajte moje replike tih emocija kroz Horror Piknik!

Faith No More – Angel Dust (1992)
Te godine kada se pojavio ovaj, u svetskoj muzikografiji jedan od najbitnijih albuma, imao sam već svoj bend i prilično izgrađen muzički stav! Definitivno pomeranje granica i približavanje „tvrdog“ zvuka mainstream publici, uz jedinstvenu atmosferičnost u sjajnom kombinovanju heavy gitara, klavijatura i semplova, glavne su odlike ovog istorijskog albuma! Ponovo sam bio zarobljen muzikom u besomučnom, danonoćnom preslušavanju. Svaki put kada bih okrenuo traku na drugu stranu pitao sam se sta ću to novo opet otkriti u pozadini slike mojih vizija ove muzike u hiljaditom preslušavanju! Bio sam vidno fasciniran vokalnim sposobnostima Mike Pattona i načinu kako glas prilagođava u različitim aranžmanskim formama. Ceo album je kao jedna bajka sa neočekivanim uplivima nekih deonica kao iz druge dimenzije, i sve to savršeno upakovano! Ponovo sam želeo da imam takav bend i da pravim takvu muziku gde nema ograničenja i gde je sve moguće. Obavezna lektira za sve! Poslušajte moje replike tih emocija kroz najveći broj pesama Piknika!


(Balkanrock.com, 21. oktobar 2012)

Нема коментара:

Постави коментар