Странице

недеља, 7. децембар 2014.

California Breed – California Breed (2014)


Izdavač: Frontiers Records
Datum izdavanja: 19. 5. 2014.
Producent: Dave Cobb
Dužina trajanja: 51:43
Žanr: Hard rock

Supergrupe neretko služe samo kao izduvni ventil i sredstva za dodatnu zaradu; sa onima iz teške kategorije takav je slučaj, čini se, češće no obično. No, ovakvi projekti počesto iznedre i ostvarenja više nego vredna pažnje.

Takav je prvenac California Breeda, nastalog nakon raspada Black Country Comuniona. Kada je ova supergrupa početkom prošle godine prestala sa radom, Glenn Hughes se vratio radu sa ljutim tezgarošima Kings Of Chaos i započeo rad na novom solo albumu. No, kada je upoznao javnosti malo poznatog dvadesettrogodišnjeg gitaristu Andrewa Watta – upoznao ih je zajednički prijatelj Julian Lennon – Hughes je odlučio da sa njim započne saradnju. Da preuzme bubnjarske palice pozvan je bivši Hughesov kolega iz Black Country Comuniona, Jason Bonham (koji je ubrzo nakon objavljivanja albuma napustio grupu zbog „profesionalnih obaveza“; na mestu bubnjara grupe trenutno se nalazi Joey Castillo). Hughes, Watt i Bonham su poslednje mesece 2013. godine proveli u studiju, da bi početkom ove godine ozvaničili nastanak novog benda, a u maju objavili svoje prvo (i verovatno poslednje, kako je već često slučaj sa grupama ovog tipa) izdanje, naslovljeno jednostavno California Breed. Šta se, dakle, krije iza naziva California Breed i šarenog omota?

Zvuk „Kalifornijskog soja“ je žestoki, bazični tvrdi rock, bez puno artističkih tendencija; nomen est omen, dakle. Ovaj album je proizvod saradnje tri generacije „teškaša“, pa je u pesmama osetno prožimanje različitih senzibiliteta. Istina, zvuk California Breeda se ponajviše naslanja na bluesirani hard rock sedamdesetih – u svemu što radi Jason Bonham neizbežno će se, na njegovu nesreću, osluškivati odjek Led Zeppelina, no teško je ne okarakterisati uvodnu „The Way“ kao ledzeppelinsku – ali ima u njima dosta teškometalne energije osamdesetih, ima sirovosti mladih rock sastava, ima, naposletku, čak i mirisa sijeltlske hard rock škole („Chemical Rain“, „The Grey“) i trunčice power popa („Spit You Out“), sve to uvijeno u moderno ruho – producent Dave Cobb je, svakako, sjajno odradio posao. Album je, naravno, pažljivo brušen, no tako da se doima nebrušenim, spontanim izlivom – tačnije: erupcijom – energije.

Možda je za ovo najzaslužniji mladi Watt, koji, verovatno ponajviše zahvaljujući muzičkoj lektiri, ne upada u zamku u koju upadaju mnogi mladi gitaristi iz hard rock miljea, zamku u koju navodi egocentrizam, a koju narod naziva masturbacijom na instrumentu. Njegove solaže su svedene i efektne, u funkciji pesme, a ne isticanja njegovog gitarističkog umeća. No Hughes i Bonham nimalo ne zaostaju za njim – Hughes je u odličnoj formi, hvala na pitanju; kada zapeva u višim registrima postaje jasno da nadimak „Glas rocka“ još uvek zaslužuje. Bonhamovo bubnjanje je čvrsto, precizno, ali nipošto kruto – i uopšte, u zvuku albuma ima nešto od boogie rock raspojasanosti.

Gotovo svaka pesma na albumu predstavlja pravi mali rock biser – od bluesirane „The Way“, preko AC/DC-evsko-whitesnakeovskih „Sweet Tea“, „Spit You Out“ i „Scars“, himničnih „Midnight Oil“ i „Solo“, progresivnijih „The Grey“, „Days They Come“, „Strong“, „Invisible“ i balada „Chemical Rain“, „All Falls Down“ i „Breathe“ (na kojoj je pevao i Julian Lennon), koje na izvrstan način spajaju tradiciju power balade i moderan zvuk. California Breed predstavlja izvrstan spoj najboljih elemenata stadionskog i garažnog hard rock senzibiliteta, sa temeljima u tradiciji, ali nipošto anahahron – naprotiv. Kao takav, on predstavlja pravu muzičku poslasticu, ne samo za hard & heavy sladokusce.

Ocena: 4,2/5

Spisak pesama:
1. „The Way“ – 3:54
2. „Sweet Tea“ – 3:52
3. „Chemical Rain“ – 4:38
4. „Midnight Oil“ – 4:45
5. „All Falls Down“ – 5:07
6. „The Grey“ – 3:55
7. „Days They Come“ – 4:17
8. „Spit You Out“ – 3:38
9. „Strong“ – 4:26
10. „Invisible“ – 4:44
11. „Scars“ – 4:10
12. „Breathe“ – 4:17
13. „Solo“ (Deluxe Edition bonus) – 4:48

(Balkanrock.com, 1. decembar 2014)