Странице

петак, 15. август 2014.

60 godina Rock ‘n’ Rolla: Top 10 iz 1960. godine


Počekom 60-ih mnogima se činilo da je rock 'n' roll bio samo prolazna stvar, a događaji su išli na ruku ovakvom utisku.

Te godine Eddie Cochran, Gene Vincent i kompozitorka Sharon Sheeley doživljavaju saobraćajnu nesreću; svo troje su ozbiljno povređeni, a Cochran umire od posledica povreda. Buddy Holly, Richie Valens i The Big Bopper poginuli su godinu dana ranije. Elvis Presley je u vojsci; po tvrdnjama onih koji su ga u to vreme posećivali, on je verovao da je njegova muzička karijera završena. Little Richard se okreće duhovnoj muzici. Jerry Lee Lewis je, nakon ženidbe trinaestogodišnjom rođakom, prognan sa američkih radio talasa. Chuck Berry je uhapšen pod optužbom da je četranestogodišnju Indijanku preveo preko državne granice i zaposlio u svom klubu i, da stvar bude gora, spavao sa njom, i, nakon dužeg suđenja, bio upućen na izdržavanje godinu i po dana zatvora.

Međutim, pažljiviji posmatrač mogao je videti da rock 'n' roll ne umire, već evoluira. Rhythm & blues uveliko žari i pali, a britanski beat sastavi prave prve korake. Godine 1960, 17. avgusta, u jednom hamburškom lokalu, na scenu prvi put izlazi sastav pod nazivom The Beatles. Iste godine onsnovani su i sastavi The Temptations, The Marvelettes, The Tornadoes i The Sonics, a Ike Turner i dvadesetjednogodišnja Anna Mae Bullock počinju da nastupaju kao Ike & Tina Turner. Te godine Bing Crosby i Louis Armstrong snimaju album Bing & Satchmo. Rhythm & blues pevač i pijanista Jesse Belvin gine u saobraćajnoj nesreći, u 27. godini života. Ben E. King napušta Drifterse i započinje solo karijeru. Édith Piaf objavljuje „Non, je ne regrette rien“. Peta Pesma Evrovizije održana je u Londonu; prvo mesto osvaja francuska pevačica Jacqueline Boyer sa pesmom „Tom Pillibi“. U Americi i Britaniji izlaze poslednje ploče na 78 obrtaja.

Iste godine Alber Kami gine u saobraćajnoj nesreći, a Boris Pasternak umire od posledica raka pluća. Harper Li objavljuje roman Ubiti pticu rugalicu, a Ežen Jonesko dramu Nosorog. Penguin Books objavljuje necenzurisanu verziju Ljubavnika lejdi Četerli D. H. Lorensa; knjiga se prvog dana po objavljivanju prodaje u 200.000 primeraka, a izdavač biva optužen za kršenje Akta o obscenim publikacijama, i ubrzo oslobođen optužbi. Oskara za najbolji film dobija Apartman Billya Wildera. Hitchcock snima Psiho, Cubrick Spartaka, Felinni Sladak život, Godard Do poslednjeg daha, a Sturges Sedam veličanstvenih. Miller započinje snimanje filma Neprilagođeni, koji će predstavljati poslednje pojavljivanje Marylin Monroe i Clarka Gablea na velikom platnu; Gable umire iste godine. Sartr je objavio Kritiku dijalektičkog uma, a Alberto Korda je u Havani, svojom „lajkom M2“, načinio fotografiju kojoj je dao ime „Guerrillero Heroico“.

10. Sam Cooke – Wonderful World
Soul pionir Sam Cooke napisao je ovu vedru pesmu o mladiću koji ne zna puno o svojim školskim predmetima, ali zna da voli svoju draganu krajem pedesetih, potpisujući je pseudonimom Barbara Campbell, što je bilo ime njegove srednjoškolske ljubavi. Pesma je snimljena 1959, za Cookeov peti studijski album, The Wonderful World of Sam Cooke. Na dan snimanja pesme, kaže legenda, studijski bubnjar se nije pojavio, pa je neko ko zna da svira bubnjeve potražen na ulici. Doveden je petnaestogodišnji mladić, čije ime je do danas ostalo nepoznato.

9. Johnny Kidd & The Pirates – Shakin' All Over
Johhny Kidd & The Pirates, po rečima krtičara Philipa Dodda, „u vakuumu pre Betalesa, redak, ako ne i jedini primer autentičnog britanskog rock 'n' rolla“, predstavljali su pionire rock performansa: na binu, ukrašenu kulisama koje su predstavljale piratski brod, izlazili su u prugastim bluzama i sa sabljama, dok je frontmen Johnny Kidd nosio povez preko oka (navodno od trenutka kada ga je pokidana gitarska žica udarila po oku). Bend je bio neobičan još po nečemu – bili su jedan od retkih sastava u to vreme koji u svojoj postavi nije imao dve, već samo jednu gitaru; ovakav sastav grupe načiniće ogroman uticaj na buduće članove The Whoa. Prvi hit „Pirata“ bio je „Please, Don't Touch“ iz 1959. (1980. su ga obradili Motörhead i Girlschool), a drugi (i poslednji) „Shakin' All Over“, objavljen godinu dana kasnije. Sa dolaskom beat grupa, publika je izgubila interesovanja za rhythm & blues Johnnya Kidda i The Piratesa, i Kidd je, nakon duže borbe za mesto pod suncem, raspustio grupu 1966. Iste godine je rešio da se vrati na scenu sa grupom koju je nazvao New Pirates, ali je, 7. oktobra, poginuo u saobraćajnoj nesreći. U kolima sa njim bio je i basista „Novih Pirata“, Nick Simper, kasnije jedan od osnivača Deep Purplea. U godini Kiddove smrti „Shakin' All Over“ je obradio kanadski sastav koji se u vreme snimanja zvao Chad Allan & The Expressions. Njihov izdavač je, želeći da publika misli kako je u pitanju ploča nekog novog britanskog sastava, na omotu napisao „Guess Who?“...

8. Barret Strong – Money (That’s What I Want)
Pesmu „Money (That's What I Want)“ napisali su Berry Gordy, osnivač Motowna, i autorka Janie Bradford, a snimio ju je Barret Strong, jedan od prvih pevača koji su potpisali ugovor sa Motownom. Pesma se popela na 23. mesto Billboardove liste, postajući prvi hit ove izdavačke kuće, koja je odigrala ključnu ulogu u popularizaciji crne muzike, pa tako, posredno, i borbi protiv rasne diskriminacije. Lirski subjekt ove pesme kaže: „Najlepše stvari na svetu su besplatne, / Ali daj ih pticama i pčelama, / Meni trebaju pare, / To je ono što hoću. / Tvoja ljubav mi pruža takav užitak, / Ali tvoja ljubav ne plaća račune, / Meni trebaju pare, / To je ono što hoću.“ Možda je zbog teksta radikalno drugačijeg od ljubavne tematike koja je dominirala popularnom muzikom krajem pedesetih i početkom šezdesetih ova pesma doživljena kao krik realnosti i bila tako zanimljiva za obrađivanje Beatlesima, Rolling Stonesima, Doorsima i Led Zeppelinu.

7. Chubby Checker – The Twist
„Pazi ovako: Žika Patika kaže da se tvist korak najbolje vežba ako jednom nogom mrdaš levo-desto, kao da pikavac gaziš, evo, to, a rukama kao da se brišeš peškirom po bubrezima, ovo.“ – Bogdan Diklić kao Čombe u seriji Grlom u jagode

Početkom šezdesetih twistmanija obuzela je dobar deo planete, uključujući i socijalističku Jugoslaviju. Kritičari su tvrdili da je vulgaran (iako se partneri nisu dodirivali), čak i da može dovesti do iščašenja zglobova, ali su mladi bili oduševljeni njime. Varnicu je predstavljala pesma „The Twist“ Chubbya Checkera. Originalna verzija objavljena je 1959, kao B-strana singla „Teardrops On Your Letter“ Hanka Ballarda i Midnightersa. Naredne godine, Chubby Checker se sa pesmom pojavio u emisiji American Bandstand Dicka Clarka. Clark je odigrao ključnu ulogu u snimanju Checkerove verzije; po svemu sudeći, da se „The Twist“ pojavi u Clarkovoj emisiji, čiji su najveći deo publike činili beli tinejdžeri, bilo je nužno da ga otpeva pevač koji će za samoproklamovane čuvare moralnih vrednosti biti podboniji od Hanka Ballarda, poznatog po hitu „Work With Me Annie“ (1954) nabijenom seksualnim aluzijama. Checkerova verzija se ubrzo popela na prvo mesto Billboardove top liste, a twist je prigrljen od strane mladih Amerikanaca. Njihovi roditelji sumnjičavo su vrteli glavama, sve dok uticajni novinar Igor Cassini, inače tvorac izraza „džet-set“, nije izvestio da u Holivudu twist igraju i njihove zvezde. „The Twist“ i twist ples se otuda smatraju jednim od prelomnih trenutaka u istoriji rocka – onim kada su rock 'n' roll prihvatili i roditelji bejbi bumera.

6. The Drifters – Save The Last Dance For Me
Pesmu „Save The Last Dance For Me“ napisali su blues muzičar Doc Pomus i pevač i pijanista Mort Shuman (ovaj dvojac je potpisao i Elvisov hit „Viva Las Vegas“). Po jednoj legendi, Pomus, koji je patio od poliomijelitisa, pesmu je napisao na dan svog venčanja, dok je, sedeći u invalidskim kolicima, posmatrao svoju mladu suprugu, brodvejsku glumicu, kako pleše sa gostima. Pesma je doživela ogroman uspeh, ali je pevač Ben E. King iste godine napustio grupu nezadovoljan načinom na koji George Treadwell, zvanično menadžer a u stvarnosti vođa grupe, vrši raspodelu zarade. Pesmu su obrađivali Ike & Tina Turner, Jerry Lee Lewis, Billy Joe Royal, Harry Nilsson, Dolly Parton i Bruce Willis. Pevačica i glumica Damita Jo snimila je kao odgovor na pesmu Driftersa iste, 1960. godine pesmu „I'll Save The Last Dance For You“ (a 1961, kao odgovor na Kingovu „Stand By Me“, pesmu „I'll Be There“).

5. Howlin' Wolf – Spoonful
Willie Dixon je pesmu „Spoonful“ za Howlin' Wolfa napisao inspirisan pesmom „A Spoonful Blues“ Charleya Pattona. „Kašika nečega“ metafora je za sve što pričinjava zadovoljstvo smrtniku – ljubav, seks, bogatstvo, droga – sve ono zbog čega ljudi „lažu, umiru, plaču, bore se“. Godine 1961. obradu pesme snimila je Etta James, godine 1966. obradili su je Cream i Canned Heat, 1967. Ten Years After, a 1970. i sam Dixon.

4. Elvis Presley – It's Now Or Never
„Za mene je rokenrol bio 'It's Now Or Never', Elvis. A, u stvari, to je geslo: sad il' nikad.“ – Peca Popović

Melodija jednog od Kraljevih najvećih hitova zasnivala se na melodiji napolitanske pesme iz XIX veka „O sole mio“, ali je bila inspirisana pesmom „There's No Tomorrow“, koju je 1949. godine snimio američki pevač Tony Martin, melodijski takođe zasnovanoj na „O sole mio“. Godine 1960, dok je kao vojnik bio stacioniran u Nemačkoj, Elvis je čuo Martinovu pesmu. Svoju želju da snimi novu verziju saopštio je svom izdavaču Freddyu Bienstocku kada mu je ovaj došao u posetu. Po povratku u Njujork, Bienstock je svratio u svoj ured, koji je obično vrveo od ljudi, a u kome je tada zatekao samo autore Aarona Schroedera i Wallya Golda. Njih dvojica su tekst pesme „It's Now Or Never“ napisali za dvadesetak minuta. Kada je Elvis po izlasku iz armije pesmu snimio, ona se ubrzo popela na prvo mesto top lista u Americi i Britaniji. Singl-ploča sa pesmom prodala se u 25 miliona primeraka širom sveta, postavši najtiražniji singl u Kraljevoj karijeri.

3. Etta James – At Last
Pesmu „At Last“ napisali su 1941. godine  Mack Gordon i Harry Warren. Instrumentalna verzija pesme, u izvođenju orkestra Glenna Millera, pojavila se iste godine u mjuziklu Serenada u dolini sunca, a  godinu dana kasnije, u izvođenju Millerovog orkestra i pevača Raya Eberlea i pevačice Pat Friday, u mjuziklu Žene orkestra. Godine 1960. pesmu je obradila Etta James. Njena verzija ostaće upamćena kao jedna o najemotivnijih i najromantičnijih pesama u istoriji popularne muzike: bezbroj parova – uključujući i dvoje prijatelja autora teksta – svoj prvi bračni ples odigralo je na zvuke Ettine verzije pesme, a 1998. pesma je veoma efektno iskorišćena u filmu Plezentvil Garya Rossa. Obrade koje su snimile Céline Dion i Beyonce, treba li reći, nisu nosile ni delić emotivnog naboja pesme u izvedbi Jamesove.

2. Ray Charles – Georgia On My Mind
Pesmu „Georgia On My Mind“ komponovao je 1930. godine Hoagy Carmichael, poznati pijanista, pevač, kompozitor i glumac (glumio je u filmovima Imati i nemati, Prolaz u kanjonu, Mladić sa trubom i Najbolje godine naših života). Kada ju je odsvirao na jednoj zabavi, ona se veoma dopala njegovom prijatelju sa studija Stuartu Gorrellu, koji je te noći za nju napisao stihove. Bili su to njegovi prvi i poslednji stihovi – Gorell se bavio bankarstvom, i nije pisao pesme. Gorell je, kako priča kaže, stihove posvetio Carmichaelovoj sestri Georgii. Međutim, Carmichael je u svojoj autobiografiji zabeležio da je ideju za nastanak pesme dobio on prijatelja Frankiea Trumbauera, čuvenog jazz saksofoniste, koji mu je jednom prilikom rekao: „Zašto ne napišeš pesmu 'Georgia'? Niko ništa nije izgubio pišući o Jugu.“ Stoga se ova pesma najčešće posmatra kao posvećena državi, a ne ženi Džordžiji. Prvu verziju pesme je iste, 1930. godine snimio Carmichael sa svojim orkestrom, nakon čega su usledile brojne obrade („Georgia On My Mind“ smatra se jednom od najobrađivanijih američkih pesama), uključujući i one Louisa Armstronga, Glenna Millera, Binga Crosbya, Davea Brubecka, Jo Stafford, Billie Holiday, Elle Fitzgerald, Jerry Lee Lewisa, Brende Lee, Jamesa Browna, Van Morissona, Toma Jonesa i Williea Nelsona. Verzija Raya Charlesa popela se na prvo mesto Billboardove top liste. Godine 1979, Charles je pesmu odsvirao pred Generalnom skupštinom Džordžije. Iste godine, ona je proglašena zvaničnom pesmom ove američke države.

1. The Shadows – Apache
U zapadnjačkim istorijama rocka uz odrednicu „The Shadows“ stoji da je ovaj sastav ostavio ogroman uticaj na Erica Claptona, Davida Gilmoura, Neila Younga, Tonya Iommia, Ritchiea Blackmorea i Marka Knopflera, ali ni u jednoj ne stoji, čak ni u vidu fusnote, podatak o tome koliko se mladića (a, bogami, i devojaka) sa brdovitog Balkana prihvatilo električne gitare pod uticajem „Senki“ iz Česanta, te kako su ti mladi ljudi postavili temelje trećoj najrazvijenijoj rock sceni u svetu. Instrument „Apache“ svakako je magnum opus ovog sastava, mada njegovi članovi nisu autori pesme. Napisao ju je Britanski kompozitor i pevač Jerry Lordan, inspirisan vesternom Apač. Prvobitno ju je snimio gitarista Bert Weedon, iste godine kada i Shadowsi, ali je njegova verzija mesecima čekala na objavljivanje. Sredinom godine, Shadowsi i Lordan bili su na zajedničkoj turneji. Tom prilikom Lordan je članovima benda odsvirao „Apača“ na ukuleleu, nakon čega su Shadowsi poželeli da ga snime. Na snimanju je, u nedostatku indijanskog, korišćen kineski bubanj; svirao ga je Cliff Richard. Ostalo je istorija. „Apache“ je do danas ostao jedan od najpoznatijih i najuticajnijih rock instrumentala, mada retko obrađivan – valjda je generacijama rock muzičara bilo teško da u drugačije ruho obuku pesmu tako jedinstvenu, sa tako specifičnom atmosferom. Ova pesma odigrala je ključnu ulogu u razvoju još jednog žanra popularne muzike: funky verzija pesme koju je 1973. snimio američki sastav Incredible Bongo Band predstavljala je tokom istorije hip hopa jednu od najčešće semplovanih tema.

(Balkanrock.com, 25. jul 2014)

недеља, 10. август 2014.

Oliver Mandić – Ono što ti nisam rekao (2014)


Izdavač: PGP RTS
Datum izdavanja: 26. 3. 2014.
Producent: Peter MacTaggart, Oliver Mandić, Dragoljub Marković
Dužina trajanja: 50:09
Žanr: Pop rock, synthpop

Kada je PGP RTS pre nekoliko meseci počeo da pompezno reklamira novi album Olivera Mandića, Ono što ti nisam rekao, ponadali smo se da će nikad objavljeni Kad ljubav ubije konačno ugledati svetlost dana. Bili smo nemalo razočarani kada se ispostavilo da je novo izdanje Olivera Mandića, zapravo, kompilacija.

Pri samom pogledu na omot u oči upadaju dve pojedinosti. Pre svega, primećujemo da su slova na omotu ćirilična. Autor ovog teksta na ovo možda i ne bi obratio pažnju (kao što ni nakon što pročita dobru knjigu ne može uvek da se seti da li je bila štampana ćiriličnim ili latiničnim pismom), da mu jedan poznanik nije skrenuo pažnju na činjenicu da je takav slučaj sa većinom omota ono malo rock izdanja koje je u proteklih par godina objavio PGP RTS. Nije izvesno da li je i PGP zahvatila „nacionalizacija“ kulture, tek, izvesno je da objavljivanje albuma sa ćiriličnim omotima (a da se to bitnije ne uklapa u artističku koncepciju) znači da u ovoj kući ne postoji svest o tome da se tim albumima može ciljati i na publiku koja ćirilicu ne zna, te predstavlja dobru ilustraciju nebrige tog diskografskog mastodona na izdisaju o svojim izdanjima.

Druga značajna pojedinost jeste prisustvo Madnićeve prijateljice, turbo folk pevačice Svetlane-Cece Ražnatović na omotu. Ako je omot delo PGP-ovih dizajnera (a sva je prilika da jeste), onda on jasno otkriva da je glavni adut PGP-a (to jest onih ljudi u toj kući koji su svesni da treba pokušati sa prodajom ponečeg od onoga što se objavi) duet Mandića i Ražnatovićeve „Vreme za ljubav ističe“, pesma o kojoj nije potrebno posebno diskutovati danas, sedam godina nakon njenog objavljivanja (mada je ta diskusija veoma primamljiva). PGP je svakako igrao na kartu činjenice da je jednom delu šire publike ova pesma nepoznata (iako je pre sedam godina doživela popriličnu pažnju medija), mada prave novitete na ovom albumu predstavljaju samo pesme „Voleo sam jednom“ i „Ono što ti nisam rekao“ (tekst prve potpisuju Marina Tucaković i Mirko Glišić, a tekst druge samo Tucakovićeva), pitke, pristojne pop rock balade, no ništa više od toga. Štaviše, folk-obojena balada „Vreme za ljubav ističe“, na tragu „Pitaju me, pitaju“, pokazaće se znatno uspelijom ako joj pristupite otvorenog uma (što je, razume se, veoma teško), a „Ono što ti nisam rekao“ jedna je od onih pesama koje umetnici poklanjaju svojim najbližima, pesama koje umeju da slušaoca nateraju da se oseti kao uljez u nečemu sasvim ličnom.

Izbor starijih pesama na ovom albumu nije načinjen po nekom naročitom principu – ovo nije zbirka Mandićevih balada, nije izbor iz njegovih pesama sa erotskim motivima kojima su se onomad skandalizovali jugoslovenski malograđani, nije ni nekakav dupli „Ultimate Collection“, kako takva izdanja nesretno krste Croatia i City Records. Ne, ovo je najobičniji izbor iz hitova, šesti od Mandićevog poslednjeg studijskog albuma (objavljenog pre gotovo tri decenije), ne računajući još par kompilacija koje nije sačinio sam Mandić već su skrpile izdavačke kuće (jednu takvu je nedavno objavila Croatia Records), četvrti na kojem Mandić uz stare hitove prilaže nove kompozicije (doduše, na prošlim kompilacijama bila je u pitanju samo po jedna nova pesma). Da li je tako zato što je Mandić, kako vele neki koji ga poznaju, perfekcionista, pa odbacuje najveći deo onoga što uradi, da li zato što je, kako misle drugi, nakon sedam godina tokom kojih je on, kako reče Peca Popović, „štitom od Zlata i 'ludilom' zanavek pomerio stvari i shvatanja“, došlo do neke neobjašnjive oseke kreativnosti, ili je, kako kažu treći, u pitanju samo Mandićeva lenjost, nije sasvim izvesno.

Izvesno je da je ova kompilacija pobudila stare sumnje: Postoji li, uopšte, taj famozni Kad ljubav ubije, na čijem su snimanju učestvovali Freddie Hubbard, Chick Corea, Herbie Hancock i Pat Metheny, te Vlatko Stefanovski, Radomir Mihailović Točak i Bebi Dol? Neki vele da postoji, i da se ne pojavljuje jer je problem u tantijemama, a drugi da je sada jasno da je tvrdnja o postojanju tih snimaka predstavljala običnu izmišljotinu. Ako oni prvi i jesu u pravu, objavljivanje kompilacije Ono što ti nisam rekao može biti opravdano samo ako predstavlja podsećanje na Mandićev minuli rad pred konačan izlazak albuma Kad ljubav ubije na svetlost dana. U protivnom, ova kompilacija sasvim je nepotrebna. A ako ju je Mandić objavio verujući da će njome zaraditi nešto novca, bilo je to, treba li reći, veoma naivno sa njegove strane.

Ocena: 1,5/5

Spisak pesama:
  1. „Voleo sam jednom“ – 4:16
  2. „Vreme za ljubav ističe“ – 4:20
  3. „Ono što ti nisam rekao“ – 4:29
  4. „Osloni se na mene“ – 4:51
  5. „Nije za nju“ – 3:43
  6. „Ljuljaj me nežno“ – 4:30
  7. „Poludeću“ – 3:20
  8. „Probaj me“ – 4:17
  9. „Da, on je mali“ – 4:44
  10. „Govor tvog tela“ – 4:32
  11. „Majmune“ – 3:18
  12. „Sutra imam prazan stan“ – 3:39
(Balkanrock.com, 25. jul 2014)

субота, 9. август 2014.

60 godina Rock ‘n’ Rolla: Top 10 iz 1959. godine


Godine 1959, 22. januara, Buddy Holly je u svom stanu u Njujorku načinio nekoliko akustičnih demo snimaka. Biće to njegovi poslednji snimci; dvanaest dana kasnije, Holly, Richie Valens i J. P. Richardson poginuli su u avionskoj nesreći. Ovaj događaj će kantautor Don McLean u svojoj pesmi „American Pie“ nazvati „Danom kada je muzika umrla“.

Krajem pedesetih se činilo da je rock 'n' roll utihnuo ili barem smekšao. No bilo je to zatišje pred buru: na „Starom kontinentu“ mladi (uključujući i omladinu u socijalističkoj Jugoslaviji) tek počinju da se zaljubljuju u njega. Cliff Richard, godinu dana pre Hollyeve smrti, snima svoj prvi hit, „Move It“, jednu od prvih rock 'n' roll pesama snimljenh van Sjedinjenih Država, a godinu dana kasnije u Britaniji su osnovani The Shadows, The Searchers, The Zombies, Johnny Kidd & The Pirates i Gerry & The Pacemakers, neki od prvih izdanaka onoga što će kasnije biti nazvano „britanskom invazijom“. Za to vreme, u „Novom svetu“, rhythm & blues osvaja sve više prostora na top listama, utirući put popularnosti soula; samo u 1959. godini osnovani su sastavi The Contours, The Ronettes, The Supremes, Ohio Players i Labelle.

Iste godine Placido Domingo debituje na sceni Teatra Degolado u Gvadalahari. Održana je pva dodela Gremija; pesmom godine biva proglašena „Nel Blu Dipinto di Blu“ (poznatija kao „Volare“) Domenica Modugna, a albumom godine ploča sa muzikom koju je Henry Mancini komponovao za detektvivsku seriju Peter Gunn. Na četvrtoj Pesmi Evovizije, održanoj u Kanu, prvo mesto osvaja holandska pevačica Teddy Scholten sa pesmom „'n Beetje“. Od posledica ciroze jetre preminula je Billie Holiday. Ginter Gras objavljuje roman Limeni doboš, Remon Keno roman Caca u metrou, Robert Bloh Psiho, Vilijam Barouz Goli ručak, a Ranko Marinković Kiklopa. Oskare za najbolje filmove osvajaju Ben Hur i Neki to vole vruće. Hithcock snima 39 stepenika i Sever-severozapad, Resnais Hirošima, ljubavi moja, Hawks Rio Bravo, Disney Lepoticu i zver, a Wood Plan 9 iz svemira. Umire Sesil Demil. U francuskom strip-magazinu Pilote objavljena je prva epizoda Asteriksa. U Njujorku je osnovan Computer Music Centre, posvećen istraživanju elektronske muzike, a Jimi Hendrix kupuje svoju prvu električnu gitaru.

Godine 1959. u Jugoslaviji je po prvi put izvedena opera Stanac Jakova Gotovca, Ivo Robić je, snimivši pesmu „Morgen“, započeo svoju internacionalnu karijeru, a Vice Vukov je na Opatijskom festivalu osvojio prvo mesto sa pesmom „Mirno teku rijeke“. Mladi Jugosloveni za sve to ne mare mnogo; njih sve više privlači nova, „električna“ muzika – glavna zvezda beogradskih igranki je „jugoslovenski Elvis“, dvadesetdevetogodišnji Mile Lojpur, u Zagrebu rock 'n' roll prvi peva deset godina mlađi Karlo Metikoš, a i najveća jugoslovenska muzička zvezda, Đorđe Marjanović, u svoje nastupe unosi sve više od rock 'n' roll estetike. Socijalistička javnost stidljivo započinje diskusiju o novoj muzici; rasprava će se rasplamsati sa najezdom „električara“ koja će uslediti kroz nekoliko godina.

10. Johny Preston – Running Bear
Pesmom „Running Bear“, koju je napisao J. P. Richardson, a sedam meseci nakon njegove pogibije snimio njegov prijatelj Johnny Preston, motivi tradicionalne muzike Indijanaca ušli su u popularnu muziku na velika vrata – pesma je provela tri nedelje na vrhu Billboardove top liste. Pesma govori o mladom indijanskom ratniku, Medvedu Koji Trči, i njegovoj dragoj, Maloj Beloj Golubici, pripadnicima zaraćenih plemena, koje, pritom, razdvaja i široka reka. Njih dvoje skaču u zapenušanu reku, sjedinjuju se u poljupcu, ali ih struja odvlači na dno.

9. Wilbert Harrison – Kansas City
Pesmu „Kansas City“ napisao je autorski duo Jerry Leiber-Mike Stoller (koji je zaslužan za pesme poput „Hound Dog“, „Stand By Me“ i „Jailhouse Rock“). Kada su je napisali, Leiber i Stoller bili su dvojica devetnaestogodišnjaka od kojih nijedan nikada nije bio u Kanzas Sitiju; inspiraciju za nastanak pesme predstavljala je muzika Big Joe Turnera, čuvenog kanzaškog „shoutera“ (blues pevača koji, praćen bendom, peva bez pomoći mikrofona) poznatog i kao „Šef bluesa“. Pesmu je prvobitno snimio pijanista i pevač Little Willie Littlefield 1952. godine, a sedam godina kasnije snimio ju je multinstrumentalista i pevač Wilbert Harrison. Harrisonova verzija dospela je na prvo mesto Billboardove top liste, i od tad je snimljena u više od tri stotine verzija, uključujući i one Billa Haleya, Beatlesa, Jamesa Browna, Fatsa Domina, Toma Jonesa i Muddya Watersa. Godine 2005. Kanzas Siti je pesmu proglasio gradskom himnom.

8. The Flamingos – I Only Have Eyes For You
Jazz standard „I Only Have Eyes For You“ napisali su 1934. godine tekstopisac Al Dubin i kompozitor Harry Warren za mjuzikl Žene, u kome su ga pevali Dick Powell i Ruby Keller. Svoju verziju pesme 1949. godine snimio je Frank Sinatra, 1950. godine Peggy Lee, 1952. godine Billie Holiday, a 1959. godine i čikaški sastav The Flamingos. U njihovoj verziji pesma je postala nežan doo-wop, koji se popeo se na 11. mesto Billboardove top liste. Nakon Flamingosa pesmu su obradili, između ostalih, i Cliff Richard, Ella Fitzgerald, Art Garfunkel, Rod Stewart, Mercury Rev i Carly Simon.

7. Lloyd Price – Stagger Lee
Tradicional „Stagger Lee“ opeva događaj koji se odigrao u Sent Luisu na Božićno veče 1895. Te večeri su Lee Shelton, mladi makro i član Four Hundred Club-a, političke organizacije sentluiških crnaca sumnjivog zanimanja, i njegov poznanik William Lyons, za koga se veruje da je bio Sheltonov (kriminalni ili politički) rival, sedeli u krčmi. Politička rasprava dovela je do svađe, tokom koje je Lyons Sheltonu sa glave skinuo njegov „stetson“. Ovo je, kaže legenda, bila kap koja je prelila čašu: Shelton je ustrelio Lyonsa, uzeo svoj šešir i izašao iz krčme. Događaj je ubrzo ušao u američki folklor. Shelton je postao simbol muževnosti i stila i oličenje žestokog crnog momka koji prkosi belačkim vlastima, govorilo se o njegovom junačkom držanju prilikom izricanja smrtne presude (iako je, zapravo, bio osuđen na 25 godina zatvora), pa čak i o tome kako je prodao dušu đavolu. Prva snimljena verzija pesme „Stagger Lee“ pojavila se 1923. godine, a 1959. Lloyd Price je snimio verziju koja se popela na prvo mesto Billboardove top liste.

6. Jimmy Reed – Baby What You Want Me To Do
Jednostavnoj kompoziciji Jimmya Reeda (koga su kao jednog od glavnih uzora isticali izvođači poput Rolling Stonesa, Steve Miller Banda i Yardbirdsa) klasične strukture i umerenog tempa osobenu boju dali su Reedov karakteristični vokal i njegova izvedba na gitari. Pesma je dospela je do 37. mesta Billboardove liste i postala blues klasik: obrađivali su je (između ostalih) The Everly Brothers, Etta James, Elvis Presley, The Byrds, Wishbone Ash, Jerry Lee Lewis, John Cale, Hot Tuna i Neil Young.

5. The Coasters – Charlie Brown
„Charlie Brown“ je rezultat saradnje dua Leiber-Stoller, losanđeleskog sastava The Coasters, poznatog po duhovitim pesmama „sa pričom“ (kritičar Dave Marsh Cosaterse je nazvao „najduhovtijom grupom u istoriji rock 'n' rolla“) i virtuoza na saksofonu Kinga Curtisa.  Glavni junak pesme je školsko spadalo koje se pita: „Zašto me uvek svi kinje?“ i nema nikakve veze sa junakom Charlesa Schulza. Pesma se popela na drugo mesto Billboardove top liste, a BBC je odbio da je emituje zvog reči „spitball“, koja označava papirnu kuglicu nakvašenu pljuvačkom.

4. The Isley Brothers – Shout
Pesma „Shout“ ostavila je neizbrisiv trag u istoriji popularne muzike: u izvođenju njenih autora dospela „tek“ do 47. mesta Billboardove hot liste, ali su oni pobrali tantijeme za uspehe koje su sa njom postigli australijski pevač Johnny O'Keefe, američki sastav Joey Dee & The Starliters i škotska pevačica Lulu, te za verziju koja se 1978. pojavila u komediji Zverinjak, a ples koji je pesmu pratio postao je jedan od simbola američke kulture pedesetih.

3. The Drifters – There Goes My Baby
Doo-wop balada „There Goes My Baby“ predstavljala je prvi singl druge inkarnacije Driftersa, oformljene nakon što je menadžer George Treadwell (vlasnik imena The Drifters, čovek koji je, iako nije bio član sastava, donosio sve odluke vezane za grupu) otpustio sve članove sastava i ime The Drifters dodelio grupi 5 Crowns. Pesmu su potpisali dvojac Leiber-Stoller, Treadwell, roud menadžer Driftersa Lover Patterson i tadašnji član grupe Benjamin Nelson, poznatiji kao Ben E. King. Leiber i Stoller su producirajuči ovu pesmu uveli radikalne inovacije u crnu muziku, poput upotrebe gudačkih instrumenata i ispolirane proukcije. Ova pesma, koja je dospela do drugog mesta Billboardove liste, smatra se kamenom međašem u istoriji popularne muzike, koji najavljuje dolazak ere soula.

2. The Clovers – Love Potion No. 9
Duo Leiber-Stoller potpisao je i najveći hit vašingtonske grupe The Clovers. Lirski subjekt (za kraj pedesetih neobično luckaste) „Love Potion No. 9“ nije imao sreće sa devojkama „još od 1956“, pa se za pomoć obraća Ciganki, koja zaključuje da mu je potreban „ljubavni napitak br. 9“. Nakon što ga popije, naš junak počinje da „ljubi sve živo“ sve dok ne poljubi policajca. (U jednoj od ranih verzija pesme, lirski subjekt kaže: „Bilo je tako dobro da ću se vratiti opet / Pitam se šta će se desiti sa ljubavnim napitkom br. 10?“) Pesma je doživela bezbroj obrada (samo tokom narednih nekoliko godina obradili su je The Searchers, The Ventures i mladi pevač Ronnie Dio sa svojim bendom The Prophets), a njen naziv poslužio je kao inspiracija za lošu komediju sa Sandrom Bullock u glavnoj ulozi.

1. Ray Charles – What'd I Say
Pesma „What'd I Say“ nastala je krajem 1958. godine, kao improvizacija na jednom Charlesovom koncertu. Oduševljenje publike ubedilo je Charlesa da kompoziciju snimi. Iako u vreme objavljivanja veoma kontroverzna – crnoj publici je smetalo što su seksualne aluzije u sprezi sa elementima gospela (mnogi crnci su tada podizali glas protiv činjenice da se ono što je predstavljalo duhovnu muziku izvodi na svetovnim priredbama, pa se još i prodaje), a beloj publici što ih uopšte ima – ona je Charlesu, koji je do tada imao ograničenog uspeha sa njegovim rhythm & blues kompozicijama, donela mejnstrim popularnost i prvu zlatnu ploču. Do kraja svoje karijere, Charles je svaki koncert završavao pesmom „What'd I Say“. Beatlesi su na svakom od svojih hamburških nastupa svirali ovu pesmu. Mick Jagger ju je pevao na svom prvom nastupu sa bendom iz kog će nastati Rolling Stonesi. Obradili su je Elvis Presley, Cliff Richard, Eric Clapton, Eddie Cochran, Nancy Sinatra, Roy Orbison i Johny Cash. Energiju i ekstatičnost pesme koja je publiku dovodila u stanje transa rečito je opisao Charlesov biograf Michael Lydon: „'What'd I Say' je bio monstrum sa većim tragovima no što je sam bio. Izazovno drugačija, divljački seksi i fantastično plesna, pesma je zakovala slušaoce. Kada bi čuli 'What'd I Say' na radiju, neki bi ga ugasili sa gađenjem, ali milioni su ga pojačavali do maksimuma i pevali 'U, u, ooooo, ooooo!' sa Rayem i Ralettesima [pratećim pevačicama u Charlesovom bendu].“

(Balkanrock.com, 18. jul 2014)