Zele Lipovača (Divlje Jagode): „Pjesme moraju imati ‘nešto’ da bi pronašle put do publike“

Uoči objavljivanja jedanaestog studijskog ostvarenja Divljih Jagoda, razgovarali smo sa gitaristom i vođom benda, Zeletom Lipovačom, o novom albumu, počecima Divljih Jagoda, jugoslovenskoj hard i heavy sceni, saradnjom sa Mirzinim Jatom i Bombarderom…

BR: Izlazak novog studijskog albuma Divljih Jagoda, Biodinamička ljubav, očekuje se za koji dan. Šta možemo da očekujemo od predstojećeg albuma?

Zele: Kad malo bolje razmislim, ja u prošlosti od nijednog albuma nisam ništa posebno očekivao, a kako sad stoje stvari, mislim da se ništa promijenilo nije. Meni je uvijek bilo jako važno da dam svoj maksimum i da osim mene i publika bude zadovoljna. Logika stvari je da pjesme moraju imati „nešto“ da bi pronašle put do publike, jer bez toga sve skupa nema smisla. Svi dosadašnji albumi su imali manje ili više uspjeha i ako se računa da sam skoro na svakom uspio napraviti barem po jedan ili više hitova, onda nema razloga da to ne bude i sa Biodinamičkom ljubavi.

BR: Poslednje studijsko izdanje Divljih Jagoda, Od neba do neba, objavljeno je pre tačno jednu deceniju, 2003. godine. Bend je u međuvremenu dosta svirao, objavio nekoliko kompilacija, box set, ali ipak se nameće pitanje – zašto ovolika pauza?

Zele: Kako vjerujem da ništa nije slučajno, onda je sigurno da i ova duga pauza mora imati neko razumno objašnjenje i da je to prirodan slijed događaja u mom mikrosvijetu. Ja jednostavno nisam od onih koji snimaju samo zato što će im to donijeti neku korist, niti sam od onih koji snimaju samo zato što nakon svakog albuma slijedi novi, u što kraćem roku. Broj albuma nije toliko važan koliko je važno da su pjesme, koje se nalaze na tim albumima, ostavile traga i tjeraju nas da ih uvijek iznova slušamo, jer smo se, slušajući ih, osjećali dobro.

BR: Kakav je zvuk novog albuma? Singl „Ne, nisam ja“ je neke naveo na pomisao da će novi album predstavljati mekšu stranu Jagoda, da će podsećati na Labude, kad rata ne bude, a zatim je usledio ponovo snimljen „Đavolji grad“, pa opet nešto baladičnija „Kad te netko spomene“...

Zele: Singlovi „Ne, nisam ja“, „Samo da znaš“, „Đavolji grad“ i „Kad te netko spomene“ su redom, jedan za drugim, najavljivali novi album Biodinamička ljubav, koji će se ovih dana pojaviti u prodaji na prostorima zapadnog Balkana i šire, u izdanju Croatia Records. Nema nikakve potrebe da objašnjavam svoje „remek djelo“. Jednostavno, treba odvojiti 41 minutu i 23 sekunde i preslušati album. Nakon toga, nema razloga da bilo kome ne bude kristalno jasno šta je autor htio reći. Biodinamička ljubav, kao što sam naziv kaže, je album organskih ljubavnih pjesama u potpunom skladu sa prirodom i mislim da je to, u svakom smislu, ono što je publika od mene očekivala.

BR: Novi pevač Jagoda, Livio Berak, dolazi iz blues miljea. Da li je novi album Jagoda možda pomalo bluesiran?

Zele: Što se tiče Livia, on je to što se može čuti na novom albumu. Vjerujem da to nije njegov maksimum, jer je ovo prvi ozbiljan projekt u kojem je bio involviran. Nije sve išlo glatko kad je vokal u pitanju, ali smo zahvaljujući obostranom strpljenju i stvarno napornom radu, postigli sve ono što sam ja od Livia očekivao. Album je sve drugo samo ne, kako ti kažeš, „bluesiran“. Ipak, na albumu se nalazi jedan pravi blues, što je već dugo moja želja. Pjesma nosi naziv „Srce ne laže“ i kao gost na albumu pjeva je široj publici nepoznat Osječanin Vladimir Kmoniček.

BR: Mnogi Vam zameraju što još od Konja ne uspevate da održite kontinuitet kada je reč o pevačima...

Zele: Ima na desetine drugih bendova koji imaju taj kontinuitet, ali nemaju dva poštena takta jedne pjesme i takvo razmišljanje je čisti stereotip. Po toj logici Santana bi bio neuspješan, a Madonni bi mogli zamjerati to što nema duet sa jednim od Halida.

BR: Voleo bih da se malo vratimo u prošlost i popričamo o počecima Divljih Jagoda i istorijatu teškog zvuka na ovim postorima. Kada su se Divlje Jagode pojavile na sceni, bile su deo jedne generacije hard rock bendova – uz Atomsko Sklonište, Vatreni Poljubac, Riblju Čorbu – za koju mnogi smatraju da nije slučajno što su se pojavili u isto vreme (ili nešto ranije) kada i bendovi poput Motörheada, Saxona i Iron Maidena...

Zele: Moje odrastanje i sve što sam kao klinac upijao tih godina imalo je veze sa kulturom Zapada, a posebno kad je u pitanju gitara i bavljenje muzikom, tako da je bilo logično da sam malo kasnije napravio Jagode po uzoru na neke svjetske rock grupe i gitariste koji su me inspirisali. Vjerujem da je slična klima bila kod većine bendova sa Balkana koji su pokušavali sebe definirati kroz neki čvršći zvuk.

BR: Zvuk Divljih Jagoda bio je, kao i zvuk ostalih pomenutih bendova, uglavnom prečišćen od progresive koja je kod nas dominirala sve do kraja 70-ih, ali se u prvim radovima Divljih Jagoda oseća bliskost sa domaćom progresivom – tu je nešto simfoničniji zvuk, tu je obrada narodne „Moj dilbere“... Koliko su, ako su uopšte, jugoslovenski progressive rock bendovi sa kraja 60-ih i početka 70-ih uticali na Vas?

Zele: Svaki početak je pomalo lutanje i traženje onog po čemu ćeš biti prepoznat. S druge strane, koliko god sam ja bio inficiran bendovima i gitaristima sa Zapada, ne mogu reći da nije bilo dodirnih tačaka sa Balkanom i utjecaja na moje sviranje, ali i autorski rad kada su u pitanju prvi singlovi i donekle prvi album. Tu prvenstveno mislim na Dragi Jelića i YU Grupu. Jedini album koji sam ikada kupio, a da je imao veze sa Balkanom, bio je prvi album YU Grupe.

BR: Mnogo se tokom poslednjih desetak godina diskutovalo o počecima heavy metala na globalnom nivou, pa i mi možemo postaviti pitanje: Kada je, sa kojim izvođačem počeo heavy metal u Jugoslaviji?

Zele: Za nekog tko je vjerojatno bio najgori đak u srednjoj školi trebalo bi malo lakše pitanje. Iskreno nemam pojma. Ali jedno je sigurno, uspješnog benda u tom žanru nije bilo.

BR: Kao pioniri heavy metala u pravom smislu te reči mnogi u Srbiji označavaju grupu Gordi koju je predvodio Zlatko Manojlović. Sećate li se Gordih?

Zele: Naravno da se sjećam benda, a i Zlatka, sa kojim sam se u to vrijeme često viđao. Mislim da smo u više navrata nastupali na nekim zajedničkim koncertima. Ja sam se uvijek oduševljavao bendovima koji su svirali kao trio, a to su upravo bili Gordi. Iako je Zlatko bio i ostao izuzetan gitarista, po meni, neki veći uspjeh te grupe nije se desio, isključivo zbog nedostatka singlova, odnosno pjesama koje bi mogle dobiti etiketu hita.

BR: Kako danas ocenjujete jugoslovensku heavy metal scenu? Da li je ona uopšte postojala ili je samo bilo reči o izolovanim bendovima?

Zele: Pod uvjetom da je takva scena postojala i da je bilo dobrih bendova, bilo bi nerealno za očekivati da se desio neki veći uspjeh u agrarnoj zemlji kakva je bila Jugoslavija.

BR: Heavy metal je tokom osamdesetih godina u svetu doživeo veliku mejnstrim popularnost, ali su u prvu jugoslovensku rock ligu od heavy metal bendova dospele samo Divlje Jagode. Kako tumačite to što heavy metal na ovim prostorima tokom osamdesetih nije doživeo veliku mejnstrim popularnost?

Zele: Jedan od vodećih ljudi u EMI davno je izjavio da milijunski tiraži njihovih najvećih zvijezda kao i cijeli njihov biznis isključivo ovisi o malom broju velikih autora. Što znači, ako nema dobrih pjesama i ako nema singlova, nema ni prodaje, odnosno nema ni popularnosti. Nikada se nije desilo da jedan bend ili pjevač napravi značajniji uspjeh, a da nije bilo barem jedne hit pjesme. Mišljenja sam da ključ uspjeha, kako na Zapadu tako i na Balkanu, definitivno leži u autoru, odnosno u pjesmama. Međutim, kako je uspjeh kompleksna stvar, onda su naravno i svi drugi faktori važni. Ako se vratimo na ex-YU i realnoj činjenici da nije bilo „velikih pjesama“ i tome dodamo činjenicu da takva scena apsolutno nije bila kompatibilna sa prostorom na kojem je egzistirala, onda je potpuno jasno zašto su Divlje Јagode to što jesu.

BR: Moram da Vas pitam: šta mislite o radu grupe Kerber? Kako ih se sećate iz 80-ih, kada su Divlje Jagode i Kerber bili najpopurlariniji „teški“ bendovi u Jugoslaviji?

Zele: Postoje neki ljudi kojih se uvijek sjećate i kojima se iskreno veselite da ih vidite ponovo, a to je upravo Gale, vokal u grupi Kerber. Nekad davno bilo je druženja i zajedničkih koncerata, ali od tada iskreno ne znam puno o bendu niti znam šta se događalo svih ovih godina.

Da li ste ikada zažalili što niste prihvatili poziv da svirate u Whitesnakeu?

Zele: Jednostavno nisam htio biti seronja i ostaviti bend koji sam doveo do Londona. Vjerujem da ništa nije slučajno i da je moja odluka bila potpuno ispravna.

BR: Oduvek me je zanimalo: koliko je primeraka albuma Wild Strawberries prodato u inostranstvu? Raspolažete li nekim podacima?

Zele: To pitanje bi definitivno nekom drugom trebalo postaviti. (smeh)

BR: Malo je poznato da ste vi autor velikog hita „Apsolutno tvoj“ disco grupe Mirzino Јato...

Zele: Mene publika uglavnom doživljava kao gitaristu, a tek onda kao autora i to uglavnom vezano za Divlje Jagode i, što se mene tiče, ja sam više od zadovoljnog. Velika većina ipak ne zna da sam ja kao autor i producent, radeći za druge, snimio 15 albuma i prodao milijune kopija. Pjesma „Apsolutno tvoj“ spada u vjerojatno najprodavanije i najvrćenije singlove od osamdesetih do danas. Honorar od te pjesme bio je dovoljan da se kupi malo veći stan. (smeh)

BR: Malo je poznato i da ste pomogli kultnom thrash metal bendu Bombarder u njihovim prvim koracima...

Zele: Meni su u sjećanju ostala druženja iz Doma Mladih, gdje je, kao i većina svirača iz Sarajeva, dolazio i Nešo Bombarder. Beskrajno duhovit, drag i vjerojatno jedini koji se obogatio od thrash metala… (smeh) Ne mislim da sam nešto bitno pomogao, ali sam barem pokušao. Sjećam se jedne izjave u intervjuu neke davne godine – Pita voditelj Nešu gdje nalazi inspiraciju za svoje sotonističke tekstove, a Nešo odgovara: „U mesnici Majmunović!“ To je mesnica koja se prije rata nalazila na Grbavici.

BR: Koliko pratite aktuelnu regionalnu scenu i postoji li neki mladi bend koji Vam je privukao pažnju?

Zele: Definitivno Santos Brothers.

BR: Čini se da svi vole muzičke liste – kako bi izgledala Vaša lista petorice najboljih gitarista sa ovih prostora, kao lista jednog od jugoslovenskih „gitarskih heroja“?

Zele: Ako ne moram, ja ipak ne bih pravio takvu listu, to ću prepustiti drugima.

(Balkanrock.com, 16. decembar 2013)