Sa Nenom Belanom smo razgovarali o predstojećim izdanjima,
tradicionalnim koncertima povodom Dana zaljubljenih, njegovim punk počecima i
počecima jugoslovenskog rocka...
BR: Nedavno ste objavili singl
„Jer je pjesma dio nas“. Na YouTubeu je moguće videti video uradak sa Vašim
fotografijama iz detinjstva i iz raznih faza Vaše muzičke karijere. Ko je autor
ovog zanimljivog „spota u iščekivanju službenog spota“?
Neno: Autor sam ja osobno i trebalo mi je jedno
cijelo jutro da ga posložim. (smeh)
BR: Singlu „Jer je pjesma dio
nas“ prethodili su singlovi „Daj mi, daj“ i „Anđela, anđele“. Hoće li se oni u
dogledno vreme naći objedinjeni na studijskom albumu, ili ste se, kao veliki
broj Vaših kolega, ipak okrenuli singlu kao dominantnom formatu?
Neno: Singl je meni dominantni format već više od 10
godina, mislim da sam jedan od prvih koji je počeo takvu praksu, a albumi, koje
povremeno isto objavljujem, su ustvari kolekcija tih singlova. Tako će biti sa
slijedećim nadolazećim albumom, te je odgovor na vaše pitanje – hoće.
BR: Prvi deo Vaše karijere bio je
vezan za Spilt, a poslednjih petnaestak godina živite u Rijeci. Čini se da je
tokom osamdesetih godina prošlog veka splitska rok scena bila okrenutija mejsntrim
zvuku, a riječka artizmu, eksperimentisanju... U čemu je, po Vašem mišljenju,
ležao uzrok te razlike u senzibilitetu?
Neno: Pa, možda u mentalitetu, odnosno mikrokulturi
tih ljudi koji žive u tim gradovima. Rijeka je više industrijski i lučki grad,
djelom s europskim, a djelom s mediteranskim mentalnim sklopom, dok je Split
tipičan južnjački mediteranski grad.
BR: Široj publici je manje
poznato da ste karijeru započeli u vreme novog talasa, nastupajući u grupi
Narodno Blago, sa kojom ste pratili Marinka-Fon Biškića. Kako se danas sećate
svojih pank početaka?
Neno: Pa, Marinko je bio panker, a mi njegov prateći
bend jer nas je on zamolio za uslugu kako nije imao vlastiti bend. Inače,
Narodno Blago je bio neovisan bend bez Marinka i njegovali smo rhythm &
blues stil u maniru šezdesetih godina. U svakom slučaju, dobro smo se svi skupa
zabavljali.
BR: Na početku karijere, Đavoli
su izvodili obrade domaćih hitova iz šezdesetih godina, prvi album grupe, Ljubav i moda, dobio je ime po čuvenom
filmu Ljubomira Radićevića, na EP-u Split
Reggae Beat obradili ste „Beat na moru“ splitskih Delfina... Otkud takva
fascinacija tim periodom u istoriji domaće popularne muzike? Kako Vam iz
današnje perspektive izgleda to „doba nevinosti“ jugoslovenskog rocka?
Neno: Ja sam u životu najviše fasciniran Beatlesima,
koji su najviše na mene utjecali. Naravno da sam se, logično, onda i zanimao
što se događalo i na ovim prostorima u istom tom periodu djelovanja Beatlesa,
pa sam to istraživao i zaljubio se u tu muziku. Naročito kad sam shvatio da
boja mog vokala savršeno odgovara tom maniru, a i odlično sam se snašao kao
kompozitor takvih pjesama.
BR: Godine 1987. Đavoli su u
Novom Sadu snimili materijal za živi album, koji nikada nije objavljen jer ste,
kako ste onda rekli, bili nezadovoljni kvalitetom snimaka. Postoji li šanse da
nešto od tog materijala ikada ugleda svetlost dana?
Neno: To je bilo, čini mi se, 1987. ili 1988. u
studiju M. Te snimke imam u svom vlasništvu te mi i danas zvuče kao izvrstan
autentični dokumentarni soundtrack. Imam ih u planu objaviti u dogovoru s
izdavačem i to baš ove godine na jubilarnu tridesetu godišnjicu od objave prvog
službenog singla Đavola.
BR: Da li su danas, petnaestak
godina nakon što je druga inkarnacija Đavola prestala sa radom, Đavoli i
definitivno završena priča?
Neno: Definitivno jesu, jer imam svoj vjerni bend
Fiumens, s kojima radim već 18 godina. Izvrsno funkcioniramo, a tim koji
pobjeđuje se ne mijenja.
BR: Iduće godine Ljubav i moda puni trideset godina. Da
li će, u okviru obeležavanja jubileja, album doživeti reizdanje, kao Ostani uz
mene pre sedam godina?
Neno: To najviše ovisi o izdavaču, ja se toplo nadam
da će to biti realizirano.
BR: Kako Vam se dopala obrada
pesme „Nebo vraća osmjehe“ koju je grupa Eva Braun objavila na njihovom živom
albumu Unplugged?
Neno: Nažalost, još nisam imao prilike čuti tu
obradu, poslušat ću svakako. (smeh)
BR: Pored toga što ste
producirali albume Daleke Obale i Perpera, početkom dvehiljaditih ste
učestvovali u produciranju albuma Nelogični
sastava nešto tvrđeg usmerenja Unlogic Skill. Kako je došlo do ove pomalo
neobične saradnje?
Neno: U vlasništvu sam studija koji je u to doba
komercijalno radio, pa se u njemu sve i svašta snimalo, bez obzira na žanr.
Tako su me momci iz tog benda zamolili za snimanje i ja sam pristao. Inače, u
studiju je snimano još na desetine drugih projekata. pa i Let 3, na primer.
BR: Ove godine ste, kao
tradicionalne nastupe povodom Dana zaljubljenih, održali dva poluakustična
koncerta u Tvornici kulture. Kakav je Vaš utisak nakon tih koncerata?
Neno: Mogu slobodno reći da su bili epski, jedni od
najboljih u karijeri. Svaki je trajao po tri i po sata, pola svakog koncerta je
bilo svirano u akustičnoj varijanti, a druga polovica u električnoj. Imali smo
i goste, grupu De Tour i Juricu Pađena. Bile su to dvije večeri za pamćenje.
BR: Hoće li izvođenje Vaših
pesama u ovoj „poluakustičnoj“ varijanti biti povod za neko predstojeće živo izdanje?
Neno: Ispravnije je reći u „akustičnoj“. Hoće,
naravno. Snimke imamo i samo se čeka da uhvatim vremena i da to smiksam u
studiju.
(Balkanrock.com, 24. februar 2015)
Нема коментара:
Постави коментар